Dentalni implantati su dugoročno i kvalitetno rješenje u slučaju gubitka zubi. Jedan od najvećih izazova u stomatologiji je situacija u kojoj nema dovoljno kosti za postavljanje implantata. Kako bi shvatili važnost dovoljne gustoće kosti, bitno je najprije upoznati građu implantata. Dentalni implantat sastoji se od dva dijela: metalnog cilindra koji se postavlja u kost čeljusti i funkcionira kao korijen zuba i protetske nadogradnje na koju se stavlja zubni nadomjestak. Prilikom postavljanja implantata, cilj je osigurati da je implantat posve stabilan i integriran s kosti, stoga je potreban dovoljan volumen i količina kosti kako bi implantat pravilno srastao.
Zašto dolazi do nedostatka kosti?
- Atrofija kosti- javlja se nakon gubitka jednog ili više zubi jer kost čeljusti više nije stimulirana korijenom zubi i njezin volumen se smanjuje
- Gubitak kosti kao posljedica infekcije i apscesa( nakupine gnoja) bolesnih zubi
- Neliječene bolesti desni i paradontoza
- Veliki sinusi (maksilarna sinusna ekspanzija ili pneumatizacija) iznad gornje čeljusti koji zauzimaju mjesto umjesto kosti
- Promjene u anatomiji
Koja su moguća rješenja?
Augmentacija kosti
Augmentacija kosti je kirurški postupak kojim se transplantira dio koštanog tkiva na područje gdje nema dovoljno kosti, čime se osigurava strukturalna stabilnost i dobiva na volumenu. Materijal za ugradnju kosti može biti iz vlastitog tkiva, tkiva donora ili može u potpunosti biti sintetičkog podrijetla.
- Autologna kost: vlastita kost pacijenta koja posjeduje najjači osteogeni potencijal. Može biti u obliku strugotina ili cijelog koštanog bloka
- Transplantirana kost donora: kost genetički sličnog organizma
- Sintetički materijali: umjetno proizvedeni biokompatibilni materijali koji najčešće dolaze u granuliranom obliku, mogu se kombinirati s autolognom kosti radi bržeg formiranja novog tkiva
Augmentacija kosti najčešće se odvija u donjoj čeljusti, a vrši se pod anestezijom što omogućuje pacijentu lagodniji i bezbolniji tretman. Budući da kosti treba vremena da sraste s okolnim tkivom, kao privremeno rješenje mogu se postaviti mostovi ili proteze, dok se u pojedinim lakšim slučajevima implantati postavljaju istovremeno s augmentacijom kosti.
Sinus lift
Sinus lift je kirurški zahvat kojim se dodaje kost u područje gornje čeljusti između kutnjaka i pretkutnjaka (područje između gornje čeljusti i maksilarnih sinusa). Jednom kad dolazi do gubitka zubi na stražnjem dijelu, maksilarni sinusi zauzimaju to područje što rezultira resorpcijom, odnosno povlačenjem kosti. Gubitak koštanog tkiva otežava proces ugradnje implantata, zbog čega je najprije potrebno napraviti sinus lift- podizanje dna maksilarnih sinusa.
Mali sinus lift
Koristi se kad postoji nešto volumena kosti, ali nedovoljno da bi se postavio implantat u punoj duljini. Mali sinus lift je jednostavnija tehnika podizanja dna maksilarnih sinusa, a prednost je što se tijekom zahvata odmah ugrađuju implantati. Uz pomoć posebnih instrumenata(osteotomi, specijalna svrdla) podiže se sluznica sinusa, ispuni koštanim biomaterijalom u koji će se zatim postaviti implantat koji će u cijelosti biti uronjen u kost.
Veliki sinus lift
Odnosi se na veliko podizanje dna maksilarnog sinusa bočnim pristupom, kad je zubni greben reduciran ili je preostalo samo nekoliko milimetara kosti. Ova tehnika je nešto zahtjevnija zbog premale količine kosti, pa je najprije potrebno dodati odgovarajuću količinu biomaterijala, a sam implantat se postavlja nakon 4-12 mjeseci (najčešće 6) nakon što je kost u potpunosti zacijelila.
Oporavak nakon zahvata
Nakon sinus lift zahvata, pacijent može osjetiti nateknuće na području gdje je dodana kost, a u nekim slučajevima može se javiti lagano krvarenje iz nosa ili usta. Radi smanjenja otekline potrebno je stavljati hladne obloge na mjesto zahvata. Da bi se sluznica nosa održavala vlažnom, preporučuje se korištenje fiziološke otopine u obliku spreja te ukoliko je potrebno, antibiotska ili analgetska terapija koja će imati proutuupalno djelovanje i smanjiti bol. Također se preporučuje korištenje antiseptičke tekućine za ispiranje usta koja će pomoći u prevenciji infekcije. 7-10 dana nakon zahvata dogovara se kontrolni pregled u kojem će specijalist provjeriti napreduje li zacjeljivanje te odstraniti konce iz operativnog područja.
Rješenja bez ugradnje kosti
Osim tehnika ugradnje kosti i podizanja sinusa, za pacijente koji su izgubili sve ili gotovo sve zubi u čeljusti postoje brza i fiksna rješenja kao što su All-on-4 i All-on-6. Kandidati za ove tehnike su pacijenti koji imaju nedovoljno kosti stoga ne mogu obaviti standardnu ugradnju implantata, pa se zubni most ugrađuje na 4 ili 6 implantata, po čemu su ove tehnike dobile ime. Prednosti ovih metoda su što se koriste nešto duži, koso položeni implantati u stražnjem dijelu čeljusti i nije potrebna ugradnja kosti. Time su skraćeni duljina postupka, nelagoda i bol. Neposredno nakon ugradnje implantata, pacijent dobiva fiksni zubni most kao privremeno rješenje do ugradnje konačnog fiksnog mosta nakon 6 mjeseci koliko traje proces osteointegracije.
