Znate li da je karijes danas najrasprostranjenija bolest? Uzrokuju ga kiseline koje stvaraju bakterije unutar neočišćenog plaka. Pojednostavljeno rečeno, karijes je pokvaren zub. Manifestira se kao promjena na caklini, prvo kao bijela mrlja, a kasnije kao crna.
Ako se ne liječi, dolazi do infekcije zuba. Ponekad liječenje nije zadovoljavajuće. Zub se tada mora izvaditi i nadoknaditi. Nadoknađujemo ga tročlanim zubnim mostom ili implantatom, nadogradnjom i krunicom. Za koju god se od ove dvije opcije nadoknade odlučili, svaka iziskuje određeno vrijeme i dodatni trošak. Stoga, prevencija je najbolja i najjeftinija terapija jer zub koji je zahvaćen karijesom ne može se regenerirati.
Danas ću vam objasniti kako nastaje karijes i što sve možete učiniti sami kako biste ga izbjegli.
Što je plak?
Plak je film tj. tanki sloj ostataka hrane, sluzi, propalih epitelnih stanica i bakterija. U početku je vrlo mekan, zbog čega se može lako mehanički ukloniti. Razvija se na površini zuba vrlo brzo nakon pranja zubi. U njemu se počinje razvijati skupina srodnih bakterija – Streptococcus Mutans. Te su bakterije odgovorne za razvoj karijesa. Neki sojevi zuba skloniji su stvaranju karijesa. Mekani plak koji se temeljito ne očisti, s vremenom očvrsne odlaganjem Ca i drugih minerala te postaje tvrdi plak tj. zubni kamenac. U toj ga fazi više ne možemo odstraniti samo četkicom i pastom za zube, već je potrebna intervencija stomatologa. Radi se čišćenje zubnog kamenca, pjeskarenje i poliranje zubi kako bi se:
- u potpunosti uklonio kamenac
- zaštitilo zube od karijesa
- pripremilo zube da budu manje prijemčivi za plak.
Površina zubi tj. caklina podložnija je karijesu kad je slabo kalcificirana ili se nalazi u kiselom okruženju. Tada se događa dekalcifikacija jer pH u ustima pada ispod 5,5. To je slučaj kod naseljavanja bakterija koje stvaraju kiselinu i kod ispijanja gaziranih pića koja sadrže fosfornu kiselinu.
Koga sve pogađa karijes?
Nitko nije imun na karijes. Svatko ga može dobiti ako se ne pridržava redovite i pravilne oralne higijene, često konzumira nezdravu industrijsku hranu, slatkiše, slane grickalice poput čipsa, koji je izrazito ljepljiv za zube, te gazirana i zašećerena pića.
Veća sklonost karijesu zabilježena je kod osoba s genetskom predispozicijom. Naime, imaju li oba roditelja neku vrstu oralne bolesti, dentalna medicina sugerira da se pažljivo prati zdravlje bebe, a kad dijete naraste, da se češće promatra njegovo oralno zdravlje – svakih 6 mjeseci.
Osobe koje imaju somatske bolesti također su sklonije razvoju karijesa. To osobito vrijedi kod osoba s endokrinim poremećajem (patologija štitnjače, metabolički poremećaji, dijabetes melitus) ili vaskularnom bolesti.
Roditelji, znate li da djeca koja imaju bolesti ORL organa češće razvijaju karijes jer ne dišu na nos, već na usta?
Na karijes su osjetljive:
- trudnice
- dojilje
- žene u menopauzi.
Karijes bočice/dječji karijes = karijes mliječnih zubi
Karijes mliječnih zubi ne treba zanemarivati, kako često roditelji prakticiraju. On se uglavnom javlja zbog neredovite oralne higijene, ne nadziranja djeteta kako pere zube te zbog noćnog ispijanja bočice u kojoj se nalazi mlijeko ili zaslađeni sokovi. Karijes uzrokovan noćnim ispijanjem bočice u dentalnoj struci nazivamo karijesom bočice. Iako je riječ o karijesu mliječnog zuba, koji će ispasti u dogledno vrijeme, karijes se treba tretirati u ordinaciji. To je potrebno raditi iz sljedećih razloga:
- da se što duže sačuva zub dok ne dođe njegov prirodni kraj
- da mliječni zub čuva mjesto trajnom zubu nasljedniku i tako ne poremeti položaje susjednih zuba.
Naime, gubitak mliječnog zuba prije predviđenog prirodnog ritma može dovesti do pomaka susjednih zuba, što može omesti izbijanje trajnog zuba.
Karijes kod starijih osoba i bolesnika
Starije osobe i bolesnici koji često uzimaju lijekove koji smanjuju izlučivanje sline podložniji su razvoju karijesa. To se događa zato što nedostatak sline pogoduje razvoju karijesa. Dentalna medicina kod njih bilježi najčešću pojavu karijesa korijena zbog povlačenja zubnog mesa. Tako vratovi zuba i korijen ostaju ogoljeni pa su izloženi djelovanju bakterija.
Koji su simptomi karijesa?
Simptomi se u početku ne manifestiraju jer karijes zahvaća samo površinu zuba tj. caklinu gdje nema živca pa zato ne osjećamo bol. Kada karijes prodre dublje u zub, u sloj ispod cakline – dentin, zub postaje osjetljiv na dodir, a nakon nekog vremena javlja se zubobolja. Bol se javlja u kontaktu zuba s hladnim, toplim te slatkom hranom i pićima, a potom tijekom žvakanja hrane i perkusije (doktor provjerava reakciju pacijenta tijekom kuckanja po zubu). Jaki bolovi ukazuju na razvoj pulpitisa.
Kako se dijagnosticira karijes?
Tijekom stomatološkog pregleda doktor dentalne medicine detektira karijes pregledom cakline metalnom sondom i ogledalom te na temelju ortopana ili pojedinačne snimke zuba, koje nam jasno daju do znanja koliko je karijes dubok.
Ukoliko pacijent dolazi redovito na kontrolni pregled (jednom do dvaput godišnje), utoliko se karijes može detektirati u ranoj fazi te je intervencija stomatologa minimalno invazivna. Danas se za detekciju karijesa koriste vrlo tanke sonde (neke znaju biti posebne boje) te prosvjetljavanje fiberoptičkim instrumentima, kao i nove sprave koje otkrivaju karijes na osnovi promjena električne provodljivosti i odbijanja laserskog svjetla.
Kako se liječi karijes?
Neophodno je odstraniti oboljeli dio zubnog tkiva te ga nadomjestiti ispunom iz funkcijskih ali i estetskih razloga.
Ako nam pacijent stigne u ordinaciju s karijesom u početnom stadiju, liječenje ne zahtijeva mehaničku intervenciju. Takav karijes se često može remineralizirati:
- čišćenjem
- višestrukim nanošenjem fluorida.
Uznapredovani karijes
Ako nam pacijent dolazi s uznapredovanim karijesom, moramo pribjeći invazivnijoj terapiji te brusiti zub i odstraniti zahvaćeni dio zuba, a potom ga nadoknaditi običnim kompozitnim ili keramičkim ispunom.
Kod iznimno dubokog karijesa, u šupljini se ostavlja privremeni ispun tijekom 6-10 tjedana s ciljem da se u zub odloži reparatorni dentin koji bi spriječio otvaranje pulpe tj. liječenje korijenskog kanala.
Ako je karijes toliko zahvatio zub da nema dovoljno dentina koji bi držao ispun, stomatolog zamjenjuje dentin umjetnim materijalom. Katkada se u jedan ili više korijena mora umetnuti držač za kompozitnu jezgru koja zamjenjuje koronalni dentin. Tada može biti neophodno ispunjavanje korijenskog kanala. Vanjske površine zuba se smanjuju kako bi se moglo napraviti mjesta za zubnu krunicu u boji prirodnog zuba. Nastoji se odrediti što sličnija nijansa zuba kako se ne bi narušavala estetika zubnog niza tj. osmijeha.
Inlay, onlay i overlay jesu keramičke plombe tj. protetski nadomjesci koji se na temelju digitalnog otiska dizajniraju i proizvode u dentalnom laboratoriju.
Drugo rješenje je, ako je karijes zahvatio više pulpe, liječenje zuba, nadogradnja i izrada zubne krunice. Nakon što se zub počisti od karijesa, u njega se stavlja lijek. Puštamo neko vrijeme da lijek odradi svoju funkciju kako bi zub bio spreman za nastavak tretmana. Umjesto izrade plombe, izrađuje se nadogradnja za zub (tzv. štift) kako bi ojačao prirodan zub da može nositi zubnu krunicu i podnositi velike žvačne sile.
Bolje spriječiti nego liječiti!
Kako se može spriječiti karijes?
- pravilnom i redovitom oralnom higijenom – redovitim odstranjivanjem plaka
- primjenom fluorida
- pečaćenjem kutnjaka kod djece
- zdravom prehranom
- izbjegavanjem slatke hrane, slanih grickalica i gaziranih pića
Znate li da pretjerana količina abrazivne zubne paste može izazvati kontraefekt tj. oštetiti zube? Posavjetujete se sa svojim stomatologom o pravilnom odabiru i pravilnom načinu četkanja zubi te izboru optimalne paste za zube. Zubni konac sprječava razvoj karijesa na površini zuba koja se nalazi u međuzubnom prostoru.
Znate li da su zubi, u čiju je caklinu ugrađen fluorid, otporniji na dekalcifikaciju kiselinom te da se brže rekalcificiraju kada pH raste? Imajte to na umu!
Prevencija karijesa bočice je sljedeća – djetetu tijekom noći ne dajte piti mlijeko ili sokove, već čistu vodu.
Fluorizacija = fluoridacija
U slučaju da pitka voda nije fluorirana na odgovarajući način, preporučuje se nadomještanje fluorida kod:
- djece nakon rođenja pa sve do 8. godine
- trudnica s početkom u 3. mj. gestacije (kad se u fetusa formiraju zubi).
To ne možete raditi sami, već isključivo uz preporuku i upute stomatologa jer dozu treba odrediti s obzirom na količinu fluorida koja se nalazi u pitkoj vodi i dobi djeteta. Samoinicijativnom primjenom možete izazvati bolest fluorozu.
Preporučuju se zubne paste koje sadrže fluorid.
Fluorizacija (fluoridacija) ne štiti u dovoljnoj mjeri zube s udubljenjima i utorima od onih čije su površine glatke. Kod takvih je zuba potrebno pečaćenje fisura kako bi se spriječilo uvlačenje hrane i olakšalo čišćenje zuba te na taj način spriječio karijes.
Neka od istraživanja pokazala su sljedeće – osobe sklone karijesu bile su u manjoj mjeri izložene djelovanju fluorida te imaju relativno kariogenu mikrofloru koju su naslijedili od majke. Ono što se takvim osobama preporučuje, osim redovite i temeljite oralne higijene, jest izbjegavanje u najvećoj mogućoj mjeri slatkoga, kako hrane tako i pića.
Što kada ni to ne pomogne?
Ako ništa od navedenog ne pomogne, stomatolog će preporučiti intenzivnije liječenje s ciljem promjene flore:
- Nakon liječenja karijesa, sva udubljenja i utori koji mogu sadržavati S. Mutans potom se zapečaćuju.
- Nakon toga se ispiru usta 0,12 % klorheksidinom dvaput dnevno tijekom 14 dana.
- Preporučuje se triput dnevno po 5 min žvakanje ksilitola u obliku žvakaće gume ili tvrdog bombona.
- Lokalno nanošenje fluorida u ordinaciji.
- Pacijent može sam nanositi fluorid noću posebnim navlakama za zube prema uputama stomatologa.
U svakom slučaju, trebali biste redovito dolaziti na godišnje kontrolne preglede kako bismo karijes otkrili na vrijeme i sanirali ga uz najmanje gubitke zubnog tkiva. Obratite nam se s povjerenjem.
Do novog bloga čuvajte se karijesa!
Vaš Centar dentalne medicine Zadar