Djeca pacijenti jedna su od najzahtjevnijih skupina pacijenata u stomatološkoj ordinaciji. Doktor dentalne medicine mora biti jako strpljiv, empatičan, simpatičan i poznavati svijet djeteta. Svako je dijete zaseban mali univerzum pa drugačije reagira na stomatologa i zahvate. Upravo zato, ne postoji neka univerzalna metoda pristupa malim pacijentima, već sve ovisi o individualnom pristupu samog stomatologa.
Znate li da postoji posebna grana dentalne medicine koja se bavi liječenjem mliječnih i trajnih zuba kod djece? Naziva se pedodoncija ili dječja stomatologija, a počiva na psihološkom pristupu. To je interdisciplinarna grana medicine jer koristi jako mnogo znanja iz područja psihologije – naročito iz dječje psihologije.
Budući da se djeca pacijenti moraju animirati kako bismo suzbili njihovu nelagodu, anksioznost ili strah od zubara, stomatolog prethodno razgovara s roditeljima i raspituje se o djetetovim navikama i preferencijama, kako bi mu pristupio na pravi način. Stomatolog u radu s djecom mora istovremeno biti i psiholog, kako bi prvo stekao povjerenje pacijenta, a zatim mogao izvesti neophodan zahvat.
Preporuka struke
Nekada je struka smatrala da bi dijete s 3 godine trebalo po prvi puta posjetiti stomatologa. Danas, nakon višegodišnjih praćenja malih pacijenata i razvojem pedodoncije, došlo se do novog zaključka. Promatranja su pokazala da se do 3. godine života može razviti kompletna patologija tvrdih zubnih tkiva te patološki procesi u zubnoj pulpi. Zato je poželjno da dijete posjeti stomatologa prvi puta kada mu niknu prvi mliječni zubi kako bi se polako počelo uvoditi u svijet ordinacije bez potrebe za zahvatom.
U današnjem blogu donosim saznanja iz naše struke s ciljem pomaganja roditeljima. Moći će prepoznati u koju kategoriju pacijenata spada njihovo dijete i kako se postaviti da posjet stomatologu ne postane traumatično, već pozitivno iskustvo.
Djeca pacijenti i strah od zubara
Kod djece su anksioznost i dentalni strah vrlo rašireni – od 6 do 20 % .
Dentalni strah – trenutačna i uznemirujuća reakcija na stvarne prijeteće situacije i događaje ili na već poznatu opasnost. Javlja se kod djece koja su imala već neko negativno iskustvo u stomatološkoj ordinaciji pa se boje ponavljanja.
Dentalna anksioznost – irealan strah jačeg intenziteta, nespecifičan osjećaj uznemirenosti na eventualne prijetnje ili opasnosti u stresnim situacijama. To je konstantna strepnja da će se nešto strašno dogoditi za vrijeme liječenja. Postoji abnormalan strah od nepoznatog, strah od bola i ozljeđivanja te briga što pacijent nema stvari pod kontrolom. Na razvoj takve vrste straha mogu utjecati: prethodno negativno traumatsko iskustvo, generalizirani strah, socioekonomski status obitelji, ali i dentalna anksioznost majke. Jako mala djeca osjećaju majčinu anksioznost te ona tako postaje i dio njih, dok starija djeca nisu pod tolikim utjecajem. Plašenje djeteta da će ga voditi kod zubara ako ne bude dobro, potpuno je krivi način koji znaju koristiti mnogi roditelji ali i djedovi i bake.
Djeca pacijenti – uloga roditelja
Trokut povjerenja roditelj – dijete – stomatolog stvara se na temelju izgradnje dobrih odnosa:
- roditelj – dijete
- roditelj – stomatolog
- dijete – stomatolog.
Svi su jednako važni sudionici procesa koji vodi do uspostavljanja povjerenja djeteta u svog stomatologa. Zato je jako važno da dijete uvijek prima isti stomatolog na kojeg se već naviklo.
Roditelj – dijete
Možete imati najboljeg stomatologa-psihologa, ali ako je priprema djeteta kod kuće izostala ili nije napravljena kako treba, prilagodba djeteta na stomatologa može biti mukotrpna i dugotrajna. Zato je uloga roditelja od presudne važnosti te im se preporučuje da odaberu dobar psihološki pristup kad pripremaju dijete na odlazak stomatologu. Zbog roditeljskog pristupa dijete počinje izgrađivati sliku, a samim time i odnos prema stomatologu, a da ga još nije ni upoznalo. Kod male djece majka ima dominantnu ulogu jer se jako vežu za nju, apsolutno joj vjeruju i teško se odvajaju od nje. Dakle, majka je ključni faktor u toj pripremi.
Cilj dobre pripreme je predstaviti stomatologa u očima djeteta kao dobru, pozitivnu osobu koja mu svojim radom pomaže.
Roditelj – stomatolog
Stomatolozi znaju da su djeca jako osjetljiva i ranjiva skupina. U razgovoru s roditeljima žele saznati što više o djetetu. Roditelji bi trebali upoznati stomatologa s mentalnim, emocionalnim i tjelesnim razvojem djeteta, o onome što voli i ne voli. Razgovarajući s djetetom prije zahvata, stomatolog počinje stjecati njegovo povjerenje, a tijekom zahvata odvlačiti pažnju djeteta pričajući mu o njemu dragim temama.
Dijete – stomatolog
Kako je svaki odnos individualan, stomatolog ovdje primjenjuje i znanja iz dječje psihologije. Nije svejedno dolazi li vam u ordinaciju preplašeno ili veselo dijete, dvogodišnjak ili šestogodišnjak, pripremljeno ili nepripremljeno dijete. Poznavanje emocionalnog i mentalnog razvoja djeteta u skladu s njegovom dobi olakšat će stomatologu odabir pristupa djetetu. Dječja stomatologija klasifikacijom ponašanja djeteta u ordinaciji stomatolozima olakšava rad.
Emocionalni i tjelesni razvoj djeteta – djeca pacijenti
Dojenačka dob
Traje od rođenja do prve godine života. To je period kada niču prvi zubi pa se preporučuje prvi pregled. Taj prvi odlazak stomatologu prvi je susret djeteta s nepoznatim svijetom – predmetima, instrumentima, stranim zvukovima, mirisima, bijelim kutama i nepoznatim ljudima. U toj dobi sasvim je normalno da se dijete boji nepoznatog jer je nesigurno. Samo sebi želi pomoći jer se osjeća ugroženo. Dovedeno je protiv svoje volje negdje gdje se ne osjeća ugodno.
Ne vjeruje nikome, osim majci. To je period kada je majka sav njihov svemir i ona je ta koja može odigrati presudnu ulogu. Dijete još nema razvijen govor pa se ne zna verbalno izraziti. Provodimo preventivne postupke kako bismo spriječili eventualnu pojavu karijesa rane dječje dobi. Prvi dolazak treba biti upoznavanje s novim svijetom da se dijete navikne, kako bi jednoga dana, u slučaju da mora biti podvrgnuto zahvatu, bilo kooperativno.
Mlađa predškolska dob
U ovu skupinu spadaju djeca od 1. do 2. godine života. Dijete je u tzv. oralnoj fazi. Upoznaje svijet gurajući sve u usta. Govor je s dvije godine već razvijen pa verbalno može artikulirati svoje negodovanje. Koristi se grimasama odajući strah i nezadovoljstvo. Tako mala djeca pacijenti često ližu i grizu instrumente. Ne surađuju, ne otvaraju usta. Razumijevanje situacije kod njih više ovisi o izrazu lica i tonu glasa stomatologa i roditelja, nego o samim riječima. Osjećaju strah od nepoznatih mirisa i zvukova ali i od jakog svjetla uperenog prema njima. Nesigurnost i nelagodu izaziva im i sjedenje u neprirodnom položaju, kada su nagnuti u stomatološkom stolcu. Preporuka je da roditelj sjedi na zubarskom stolcu s djetetom u krilu kako bi ga ohrabrio i umirio igrajući se instrumentima, spuštajući se i dižući na stolici. Time se djetetu pokazuje da to nije strašno, već zabavno iskustvo.
Predškolsko doba
Djeca pacijenti u dobi od 3 do 6 godina starosti prolaze period mliječne denticije koja se završava pred polazak u školu. S 3 godine djeca su zaigrana, pričljiva, vesela pa se lakše odvajaju od roditelja. Jako im pašu pohvale za ponašanje i izgled te ljubaznost. Kooperativni su i dopuštaju prve zahvate. No, koncentracija im popušta već nakon 15 minuta. Za razliku od ranije dobi, mogu se koncentrirati na izvođenje dviju radnji paralelno – mogu otvoriti usta i sjediti u stolcu.
Ovdje stomatologu mogu pomoći informacije koje je prikupio od roditelja. Dijete je u fazi kada je opčinjeno animiranim filmovima. Mali profesionalni trik odvlačenja pažnje djeteta od zahvata je prepričavanje nekog omiljenog crtanog filma. To smanjuje strah i nelagodu, razvija simpatiju prema stomatologu i širom otvara vrata djetetova povjerenja.
Promjenjivo ponašanje
U 4. godini života dijete karakterizira promjenjivo ponašanje. Osjeća strah, nepovjerenje, agresivnost. Može biti čas umiljato, a čas drsko. Stomatolog koji zna da ima posla s četverogodišnjakom oboružava se strpljenjem ohrabrujući ga. Dijete može pažljivo slušati objašnjenja i reagirati pozitivno na upute stomatologa. Često zapitkuje, testira ograničenja koja mu se nameću jer želi odgoditi zahvat. Za tu je dob karakterističan strah od tjelesnih ozljeda. Zato djeca mogu pretjerano reagirati na bolne podražaje. Imaju napadaje bijesa, agresivna su i znaju koristiti neprimjeren rječnik (psovke) prilikom davanja injekcije ili vađenja zuba. Lako se odvajaju od roditelja i pravilnim pristupom – čvrstim stavom i velikom dozom ljubaznosti – stomatolog može zadobiti njihovo povjerenje.
S 5 godina dijete je manje bojažljivo te se odvaja od roditelja bez problema. Dobro surađuje sa stomatologom jer želi ostaviti dojam zrele, odrasle osobe. Željno je pohvale za ponašanje i izgled. Zato je stomatološka pohvalnica odličan alat za razvoj djetetova samopouzdanja i izgradnje odličnog odnosa s pacijentom. Ovo je dobro razdoblje za provođenje stomatološke terapije jer se dijete ponaša odgovorno, stabilno i nije zahtjevno.
Školska dob
U ovu skupinu spadaju djeca koja kreću u školu (od prvog razreda) pa sve do 12. godine. Za upis u školu u Hrvatskoj djeca moraju proći i stomatološki pregled jer je to period kada počinje zamjena mliječne denticije trajnom. Već se znatno primjećuje zrelije ponašanje djeteta u ordinaciji.
Prekretnicu predstavljaju 6. i 7. godina zbog prvih [ne]uspjeha u školi i samopouzdanja koje se javlja kao posljedica. Nisko samopouzdanje može dovesti do odbijanja zahvata te vraćanja ponašanja iz ranije faze. Dijete koje nije samopouzdano osjeća iracionalan strah od predmeta, ljudi i ozljeda te se teško adaptira. Loše reagira na kritiku. Misli da je uvijek u pravu i želi stalno pobjeđivati. Takvoj djeci treba pristupiti s mnogo pohvala i razumijevanja te svaki zahvat detaljno objasniti.
Već u dobi od 8 godina djeca razvijaju osjećaj brige i socijalne odgovornosti. Iako u strahu, mogu se kontrolirati i zadržati svoje ponašanje u granicama društveno prihvatljivog. Hrabro se drže i stoički šute. Neugodne situacije relativno dobro podnose ako im se zahvat detaljno objasni.
Devetogodišnjaci se trude kontrolirati svoj strah i podnositi neugodnu situaciju. Rado razgovaraju i razmjenjuju mišljenje sa stomatologom te poštuju njegov autoritet.
Adolescencija
S 12 godina dijete ulazi u pubertet pa promjene raspoloženja uzrokovane hormonalnim promjenama mogu zadavati probleme stomatologu. Neki tinejdžeri ne uvažavaju autoritet, ne mogu kontrolirati bijes, upadaju u konflikt jer proturječe te traže objašnjenje svake faze zahvata. Stomatolog mora biti odličan psiholog jer zna da ima posla s djetetom koji je u turbulentnom razdoblju tjelesnih, psihičkih, emocionalnih i mentalnih promjena.
Tinejdžeri se jako brinu o svom dobrom izgledu pa radije i dolaze u ordinaciju.
Djeca pacijenti zahtijevaju psihološki pristup
Psihološki pristup stomatologa najbolji je put do dječjeg povjerenja. Za određivanje pravilnog psihološkog pristupa, stomatolog treba utvrditi tip ponašanja djeteta. U tomu nam pomažu Franklova ljestvica ponašanja djeteta te kategorije ponašanja po Wrightu.
Djeca pacijenti prema Franklovoj ljestvici ponašanja djeteta
Franklova ljestvica klasificira ponašanje djeteta prema stavu i [ne]suradnji sa stomatologom tijekom tretmana:
- jasno negativno ponašanje – dijete ne surađuje, odbija zahvat, plače, pruža otpor jer osjeća ekstreman strah
Djeca pacijenti koje karakterizira ovakvo ponašanje mogu se izolirati i povući u sebe. Lukavi dječaci i djevojčice iskorištavaju svoju pričljivost i simpatičnost kako bi privoljeli stomatologa da odgodi zahvat. Djeca se boje bola pa stomatolog tijekom zahvata mora biti iznimno oprezan jer se mogu naglo trznuti, skočiti sa stolice, vikati, izgovarati pogrdne riječi…
- lagano negativno ponašanje – djeca pružaju manji otpor
Mali pacijenti nisu oduševljeni zahvatom, protive se, ali pristaju na liječenje. Karakterizira ih suzdržanost, dentalni strah, anksioznost. Umjereno plaču, nisu u potpunosti kooperativni.
- lagano pozitivno ponašanje – djeca pacijenti su kooperativni, ali još uvijek s dozom rezerviranosti
Dosta taktiziraju jer žele odgoditi zahvat pa jako mnogo zapitkuju, no s vremenom popuštaju i pristaju na zahvat.
- jasno pozitivno ponašanje – mali pacijenti su kooperativni
Ne osjećaju dentalni strah, smiju se te uspostavljaju dobru komunikaciju. Imaju dobar odnos sa svojim stomatologom. Poštuju autoritet i daju mu svoje maksimalno povjerenje.
Djeca pacijenti – kategorije ponašanja po Wrightu
Kategorije ponašanja po Wrightu predstavljaju još jednu metodu za objektivnu provjeru ponašanja djeteta u stomatološkoj ordinaciji:
- kooperativno ponašanje – dijete razumije što mu se govori pa se ponaša u skladu s naputkom stomatologa
Djeca su zapravo potencijalno kooperativna, a o pristupu roditelja i stomatologa ovisi hoće li se njihovo ponašanje razviti u kooperativno ili će se pogoršati. Tu je djetetu važno objasniti svaki korak jednostavnim rječnikom koji ono razumije.
- manjak kooperativne sposobnosti – dijete pokazuje slabije komunikacijske vještine
Šutljivo je, ignorira, plače, bježi. Tako se obično ponašaju mala djeca pacijenti, pacijenti s poteškoćama u tjelesnom i mentalnom razvoju te socijalno i emocionalno uskraćene osobe. Mala djeca s normalnim psihofizičkim razvojem spadaju u prekooperativnu skupinu. Dobro odabranim tehnikama kontrole pažnje možemo ih transformirati u pacijente spremne na suradnju.
- potencijalno nekooperativno ponašanje – izražen dentalni strah
Razlikujemo nekoliko oblika ponašanja.
Potencijalno nekooperativno ponašanje – djeca pacijenti
- nekontrolirano (histerično) ponašanje – jecanje, plačljivost, vrištanje, deranje, udaranje, bacanje predmeta, zadržavanje daha u znak protesta
Ovo ponašanje jednako vrijedi za djevojčice i dječake. Jako je izražena promjena raspoloženja. Kako se razvija vokabular, nekontrolirano ponašanje polako jenjava.
- Prkosno (tvrdoglavo) ponašanje – dijete je razmaženo, dovodi u pitanje autoritet liječnika, odbija zahvat, stišće zube, izbjegava vizualni kontakt s liječnikom
U struci se koristi termin spoiled child jer se radi o egocentričnom i nezrelom ponašanju djeteta za koje je kriv isključivo roditeljski odgoj. Stomatolog bi trebao roditeljima objasniti etiologiju problema.
- plašljivo (bojažljivo) ponašanje – mala djeca pri prvom susretu sa stomatologom
Ovdje je prisutan strah od nepoznatog, odvajanje od majke, naglih pokreta, nepoznatih mirisa pa i jakog svjetla. Stomatolog mora biti jako smiren, nježan i pažljiv te imati mnogo strpljenja i empatije kako bi se izbjegao razvoj dentalne anksioznosti.
- napeto kooperativno ponašanje – dijete želi surađivati, ali je pod utjecajem straha
Prati očima rad liječnika sve vrijeme, steže rukama naslone stolice, zna zaplakati, ali u principu prihvaća liječenje. Ovisno o pristupu, može postati potpuno kooperativno ili pak prestati surađivati.
- plačljivo (cmizdravo) ponašanje – kooperativno dijete koje se svojim ponašanjem oslobađa dentalne anksioznosti
Treba mu objasniti sve faze tretmana kako bi razvilo povjerenje.
- stoičko (psihotično) ponašanje – dijete pasivno prihvaća sve što mu se kaže kao i sam zahvat
Šutljivo je i tužno. Tako često reagiraju fizički i emocionalno zlostavljana i/ili zanemarena djeca.
Dobra suradnja
Dobra suradnja roditelja i stomatologa rezultirat će dobrim odnosom dijete – stomatolog. Nakon razgovora sa stomatologom, odaberite adekvatan psihološki pristup tijekom pripreme djeteta za prvi odlazak u ordinaciju. Dobra priprema garancija je da će prvi susret sa stomatologom biti pozitivno iskustvo.
Nadam se da sam vam pomogla svojim korisnim saznanjima iz dugogodišnje prakse i stručne literature. Sigurna sam da ćete sada lakše shvatili svoje dijete i razloge zašto se u ordinaciji ponaša na određeni način te što možete očekivati kako bude raslo.
Vaš Centar dentalne medicine Zadar
